Ljudi su skloni da misle da se biološki efekat elektromagnetnih talasa ogleda samo u zagrevanju tkiva koje je izloženo zračenju. U pitanju je najelementarniji zakon fizike – snabdevanje tela toplotom povećava toplotnu energiju, a odvod ga smanjuje. Termalna energija je, dakle, kinetička i potencijalna energija.
Međutim, stvari nisu baš tako jednostavne.
Ideja da je glavni i jedini efekat elektromagnetnih talasa na tkiva isključivo termički je već prevaziđena i, pre svega, pogrešna. Ona je zasnovana na mehaničkoj fizici i njenim zaključcima s kraja pretprošlog veka.
Postoje efekti koji nisu termički, a koji su mnogo važniji.
Ovi efekti se zasnivaju na zakonima privlačenja i rezonancije. Čim se frekvencija ili talasna dužina strukture tkiva poklapa sa frekvencijom radijacije kojoj je tkivo izloženo, nastaje rezonacija U pitanju je fizička pojava koja je izazvana oscilovanjem i koja može dovesti do rezonantne katastrofe.
Sada su već poznati dezinformativni i destruktivni efekti na intracelularnu i ekstracelularnu komunikaciju ćelija i njihovih jedinjenja. U pitanju su komunikacija unutar jedne ćelije, ali i komunikacija između različitih ćelija koje su strahovito značajne za funkcionisanje našeg organizma. Ovo je naročito opasno zbog mozga.
Naš mozak funkcioniše na osnovu triliona veza, sopstvenih tipova talasa, programa i vežbi koje su samo za njega karakteristične. I upravo te veze ometaju elektromagnetni talasi.